Free Web Hosting by Netfirms
Web Hosting by Netfirms | Free Domain Names by Netfirms

Ocenjivanje                           

ODREĐIVANJE KRITERIJUMA ZA OCENJIVANJE TESTOVA

            Primena statistike u postupku pregledanja i vrednovanja testova

Nesporna je činjenica da ocenjivanje predstavlja najsloženiji zadatak u vaspitno-obrazovnom procesu, imajući u vidu višestruki značaj ocene koja je mnogo  više nego mera znanja.

Sa namerom da doprinesu objektivizaciji ocenjivanja, neki od nastavnika u nastvanoj praksi primenjuju testove, različitih tipova i formi,  ograđujući se tako od bilo kakve subjektivnosti i pristrastnosti. Jednakom “merom” obuhvaćeni su i “omiljeni” i “problematični” učenici. Konačno, testiranje znanja sprovodi se i na kvalifikacionim ispitima za ulazak u srednje škole, ali i na univerzitet; u mnogim zapadnim sistemima školstva ono čak superiorno dominira. 

Odabir, formulacija kao i bodovna struktura pitanja zastupljenih u testu ne predstavljaju teškoću iole iskusnom nastavniku, međutim kada se lista pitanja privede kraju i bodovi zbroje, dolazi se do pitanja - kakav kriterijum primeniti; koliko je bodova ili procenata tačnih odgovora  potrebno za pojedinu ocenu. Tada se kriterijumu pristupa subjektivno, "od oka", ustanovljavaju se isti kriterijumi za sve razrede i odeljenja, a bili oni validni ili ne, iskreno govoreći, mnoge kolege ih koriste neizmenjene godinama. Takav način rada pretpostavlja utvrđivanje kriterijuma ocenjivanja pre testiranja, ne uvažavajući specifičnosti odeljanja i bez mogućnosti adaptivnosti u toku rada.

Da bi se ovaj nedostatak rešio, od velike kopristi mogu nam biti neki osnovni elementi statistike; konkretno koristićemo standardne korelete u odeljenju sa N učenika.

Postupak određivanja kriterijuma je sledeći:

·        pregledamo testove svih učenika i za svaki utvrdimo zbir prozitivnih bodova B,

·        zbir svih bodova čitave grupe - odeljenja podelimo brojem učenika N, te dobijemo srednju vrednost SV,

·        za svakog učenika izračunamo kvadrat odstupanja od srednje vrednosti (B-SV)²,

·        saberemo kvadrate odstupanja za sve učenike date grupe ZK,

·        izračunamo standardnu devijaciju SD kao kvadratni koren od ZK/N

dobijamo kriterijum za pojedine ocene:

 

 

preko SV+ 1,5 SD

odlican  (5)

od SV + 0,5 SD

do SV + 1,5 SD

vrlo dobar  (4)

od SV  -  0,5 SD

do SV + 0,5 SD

dobar  (3)

od SV  - 1,5 SD

do SV  -  0,5 SD

dovoljan  (2)

ispod SV  - 1,5 SD

 

nedovoljan (1)

 

Navedeni postupak je naizgled komplikovan, ali pokazaćemo na jednom primeru da ga je sasvim lako primeniti.Pregledajmo test u odeljenju sa 26 učenika. Pozitivne bodove unosimo u tabelu u rubriku B.

R.br.

Ucenik

B

(B-SV)²

ocena

1.

Adamov

32

85,19

odlican  (5)

2.

Arko

15

60,36

dovoljan  (2)

3.

Božinovski

18

22,75

dovoljan  (2)

4.

Jović

24

1,51

dobar  (3)

5.

Jovanović

28

27,36

vrlo dobar  (4)

6.

Jeremić

31

67,75

vrlo dobar  (4)

 

……………………

 

 

 

26.

Žilić

16

45,82

dovoljan  (2)

 

 

Σ592

Σ874,62

 

 

Na osnovu dobijenih podataka za ovo odeljenje srednja vrednost SV = 22.77 a standardna devijacija SD= 5,81, pa je kriterijum za ocenjivanje (primenjen u gornjoj tabeli u rubrici "ocena"):

 

preko  31

odlican  (5)

od 26

do 31

vrlo dobar  (4)

od 20

do 26

dobar  (3)

od 14

do 20

dovoljan  (2)

ispod 14

 

nedovoljan (1)

 

Prezentovani način utvrđivanja kriterijuma je možda zamorniji za nastavnika ukoliko se ne pomaže računarom, ali je zato daleko validniji i objektivniji u odnosu na dubiozno “iz rukava srezane” bodovne liste na koje se, nažalost,  naviklo u nastvanoj praksi.

                                                                                                Dejan Kreculj

 

 ČLANAK JE OBJAVLJEN U PROSVETNOM PREGLEDU - PEDAGOŠKOJ PRAKSI BROJ 491 / FEBRUAR 2002. GODINE